Moj nebeski Oče! Stojim pred tobom, zaprepaštena dobrotom tvojom! Srce mi je puno hvale i poštovanja prema tebi! Bezbroj puta si se milostivo sagnuo da mi pomogneš, Odgovoriš mi na molitvu, ispuniš mi potrebu… Gospode, utočište moje i Spasitelju moj! O da bi ti se reči usta mojih dopale, i misli srca mojega… Želja mi je da ti budem…
Kategorija: poezija
Laslo Tot: Samo ponizni
Isuse! Sine Boga svevišnjeg! Zoveš me; svome carstvu prevečnom! Dok se Nebo ljubavlju otvara preko naših palih pogleda; osećem da milosno prilazi iskrenom lepotom blagoslova… Isuse! Spasitelju posrnulih života! Prinosiš; osmehe svetoga prozračja! U tebi je uzdah otelovljenja vratio nadu našim srcima; nebesa se tiho rastvaraju primiti nam duše spokoju… Isuse! Prilaziš nam na oblacima! Prate te;…
Dražen Radman: Al’ mora poć’ brodolomcu
Kad tmast se oblak spusti na nj Il’ ga podlo takne tama Sred sveg’ ko’ jarbol stoji prav Jer u svom’ je svjetlu Dana Usidren u mirnoj Luci Na put dug se, evo, sprema Sav prepušten višoj Ruci Njega jedna drži želja Zna da zli će vjetar prijetit’ I zna da će ružno valjat’ Riječi Oca će se sjetit’…
Laslo Tot: Desi se i meni
Desi se i meni u neke dane da malo maštam ili sanjam: Kako na svetu nema nesreće i sva se deca mnogo vesele… Znam, promeniti ne mogu ništa, zato se i nadam i tiho molim… Da Bog nam oprosti sad grehe, pokloni dobra i prečista srca… Jer čisto srce, to je blago; koje još nikog ranilo nije!…
Zoran Ivan Maretić: Kao dve obale
Kao dve obale oslanjamo se na istu reku, svijamo vrbe nad njom i divimo se njenoj snazi. Kao dve obale trajemo i ne srećemo se nikad, jer smo se odvojili još na početku. Slični i daleki, uvek se razumemo i volimo se lepotom reke i dodirujemo njenim talasima. Premošćavaju nas drugi, i brode između nas. Nekada bliži, nekada dalji,…
Dražen Radman: Gospodar vitri
Ka i bila tica Ispo’ sivog neba Krila svoja širin Smijen se ja vitru Nevera se bliži Moje tilo vreba Grubo oće stisnit Štrukat dušu cilu Vitar evo grize Moje lice štipa Nevera me liže Oće sveg me frižat Iznad svega tega Neću krila skriti Uzdan se u moga Gospodara vitri
Zoran Bijelić: Ispod ovog plavog neba
u ovom plavetnilu ispred mene, plavetnilu tek naizgled beskrajnom, slutim Tvoje tragove. savio si oblake nad pučinom udahnuo vjetrar jedrima. uskomešao galebove što Te kliktavo slave. Ti koji oblikuješ svjetove poklonio si još jedan dan svem stvorenju u izoblilju milosti ničim zasluženom. U Splitu, 18.11.2012.g.
Laslo Tot: Oče svevišnji
O Oče moj Svevišnji! To prispe u taj čas; do mog srca tvoj glas, uzvisja iskrene ljubavi. I udaljeni me tad sni oplahnu stvarnim mirom: Dobrotom tiho nebeskog okriljem blage istine… Dok ti reči svetosti, ne uznesu rose svitanja: Tišinom davnih ponorja, stazom rođenja svetlosti. O Oče moj Svevišnji! Verom sve se ozarilo, tajnama plama…
Dražen Radman: DUJE – ČOVIK VIRE
Iz daleke tuđe neke zemje Čovik vire doša je ovod Ča s Neba je primi, on je dili Jubav, Nadu, Rič ča ne blidi Po nevojan Otac ga je kripi Nad pukon on je moli, plaka Bez Sidra svog nije nikad bi Bonaca Božja njega je takla U zemji toj di reste brnistra, Pod Mosoron tin di cipa bura…
Laslo Tot: Milostiv je čas
Punom žudnjom srca klekoh pred tvoj lik: Sred nebeskih zvezda zboriti molitveni stih… Potiho okrilje nebesa rastvori mi svoj plašt: Večno brižno ljubavi prinese mirnoće glas… Milostiv je čas, Isus zove nas! Milostiv je čas, Isus zove nas! Lice mi se obzari, prosvetli poniznim sna: Prožeto mukom Krsta otkupit nam grehe sve… Predajem sopstvo duše, sad odbacujem svaki greh:…
Zoran Bijelić: Trebam te
Tko me može razumjeti Grijehe moje oprostiti Kome sam to tako vrijedan Da me ljubi srcem cijelim? Ti si Bože moja snaga Riječ si nade i utjehe Ti si Kriste život dao Da me spasiš od propasti! Tko me može prihvatiti Grešnoga me opravdati Kome sam to tako važan Da me traži život cijeli? Ti…
Dražen Radman: Čežnja
Slutim Skrivena tu negdje Postoji Riječ Što veže me A opet Oslobađa Slutim Među klijetkama Vatra mi tinja Što kovitla Žeže Uzvišena gori Pa napet sad Pitam I sebe i tebe Išćem li Riječ Jutarnju Riječ potrebnu Što zbog očajnika Noćnih Iznutra peče Plemenito boli Išćemo li je kako treba Ili ima tu Nečeg prečeg Nečeg…
O S Gloria Lukic: Sila s visine
Ljubav, Vjera i Nada ima li toga sada, što nam ih Nebo dade da li te sile rade? Nada lagano nestaje Vjera polako prestaje, Ljubav je sve rjeđa il lažna ta Sila Nebeska snažna! U čovjeku vlada ja taj ego zemaljskog zla, pa zato Ljubav i Vjera i Nadu naš ego tjera! Otjerao je i dobrotu…
Zoran Bijelić: Ispod ovog plavog neba
u ovom plavetnilu ispred mene, plavetnilu tek naizgled beskrajnom, slutim Tvoje tragove. savio si oblake nad pučinom udahnuo vjetar jedrima. uskomešao galebove što Te kliktavo slave. Ti koji oblikuješ svjetove poklonio si još jedan dan svem stvorenju u izoblilju milosti ničim zasluženom. (c) Zoran Bijelić U Splitu, 18.11.2012.g.
Zoran Bijelić: Trebam te
trebam te. više nego sto umijem kazati, trebam te. osamljen u gomili, trebam te. bolestan od tuge, trebam Te. skrhan pod bremenom nevolje, trebam Te. nasmijan zbog milosti Tvoje, trebam Te. i kad sam umoran, i kada sam slab, kada jurim, i kada mirujem, ja trebam te Oče. hvala ti što i kad lutam, i kad očajavam, i kad…
Zoran Bijelić: Čarolija predvečerja
dodiruje me sjeta tvojih riječi onom neizrecivom čežnjom što tka odjeke prohujalih vremena pa iznova ćutim treperav ushit nedosanjane ljubavi… razliva se topla magla mojim srcem odavno nerazbuđenim, dok ocean omamljujućih snova sitnim valovima naplavljuje tugu… daleke su snene obale mora po kojemu sam brodio, tek sjeta nijemo svjedoči o vremenu kada je sve još bilo moguće……
Zoran Bijelić: Neposluh trnjem ovjenčan
(o gdje si danas, ti koja nisi smjela biti moja? i zašto te nisam pustio da prođeš?) plavičasti pramen čežnje zavodnički plijeni moje srce bezdušno zazivajući stvarnosti koje nisu smjele da se dese… obremenjen tugom zurim kroz zamrznuto okno sjećanja kao da ponovno koračam tamo gdje mi je zabranjeno bilo ići… još uvijek jeca u mom…
Zoran Bijelić: Tebi, uz koju se budim sretan
usnio sam sunčeve zalaske, nježan dodir svile na mom ramenu i tvoje toplo tijelo naslonjeno na mojim leđima dok me nježno grliš oko vrata… sanjao sam zimsko sunce što nas grije na nekoj osamljenoj klupi u parku dok sjedimo zagrljeni sa osmjehom na licima. uživao sam tvoje poljupce moja mila, i onu prisnost, toplu i snenu, bez…
Zoran Bijelić: Smiluj se Gospode
Dokle će Gospode na mene nasrtati zločinci? Koliko ću još udaraca primiti, koliko suza proliti? Bezbožni su ustali na mene, nevinog me sapleli, lažima okružili… Milostivo me pogledaj i osujeti planove zlima. Neka zloća njihova padne na njihovu glavu, a ljubav tvoja nek’ zakrili pravednika. Evo stojim pred Tobom i u molitvi sagibam glavu. Znam, to nije…
Zoran Bijelić: Ne plaći, majko
pamtimo: maglovite nježne čežnje, odvažna nadanja, nedosanjane snove… zauvijek prošlo je, al’ u nama živi. nemamo prava odustati. na pučini tuge razum ne pomaže. presahnulo je vrelo radosti, a plam ugasli naplavio nas na oštricu svijeta. ne plači majko! dotakni zraku koja dolazi, ona će poravnati bezdane: otvori svoje srce Kristu Zoran Bijelić, Split, 28.08.2005.g.
Zoran Bijelić: Hodočasnik
pod teškim koracima suho škripi pijesak. ničeg nema: tek razvaline, mrtvilo i pustoš. ali kad pogledam u nebo, ohrabrim se: znam da Tvoje oči bdiju nada mnom. Ti svaki moj korak brižno osluškuješ dok strpljivo čekaš da dođem u Tvoje okrilje. Zoran Bijelić, Split, 24.10.2011.g.
Zoran Bijelić: Dok gasne posljednja zraka sunca drhtim na proplanku sjećanja
godine iza mene kao bajka neispričana vuku u nestvarni svijet. htio bih donijeti zraku u tvoj život poravnati bezdane učiniti te sretnom kao nekad. kada bi mi samo to dopustila. Zoran Bijelić, Split, 28.08.2005.g.
Zoran Bijelić: Ljubiš li me?
kada si jutros prošao pored mene, okrznuo me pogledom i tek reda radi upitao: “Kako si?”, ni čuo nisi tišinu iz mojih usta. ali da si me samo pogledao ne bi me morao pitati: znao bi da je bol bila prejaka za odgovor. da si me tada samo pogledao i zadržao pogled na mom licu barem trenutak…
Zoran Bijelić: Kušnja
drhtim, a straha ne bih smio imati. uznemiren sam, a ne bih trebao brinuti… oprosti mi molim Te ovaj trenutak sumnje. Ti si moj zaklon, moj štit i odbrana! sad ohrabren krećem dalje. Zoran Bijelić, Split, 20.09.2011.g.
Moj Kralj
snivam tišinu krošanja u vrtu zaboravljenom, neprežaljenom. kroz izmaglicu djetinjstva, skriven od pogleda titra spomen na tihi glas kojim me dozivaš k sebi… gle, bljesak sjećanja tka veo da zakrije Kradljivca, dok tajnoviti vihor vremena razotkriva Tvoju brižno ispruženu ruku… bio sam dječarac sanjar maštom zaokupljen, od zla nezaštićen, za vječnost izgubljen… tihe su,…
Terra Incognita
koliko ljubavi treba da se ispuni srce? koliko magle da zakrije sunce? bez Tebe sve je uzalud. Zoran Bijelić, Split, 01.09.2011.g.
Povratak kući
kad jednom odem a sjećanje se raspline u izmaglici vremena koračati ćeš gordo nasmijana dok te čekam u Njegovu krilu. Zoran Bijelić, Split, 08.08.2011.g.
Intermezzo
pomislih da mogu sjesti i ispisati stihove… …ali ne ide: prazninu ne mogu ispuniti prazninom. poželih slaviti Gospoda, izreći mu najljepše riječi i najdivnije rime… …ali ne ide: puninu ne mogu opisati prazninom. otpustih zato uzde svojih želja u ruke Dobrom Pastiru… …i to ide: Njegova je milost dostatna! Zoran Bijelić, Split, 07.07.2011.g.