Ljubav, Vjera i Nada
ima li toga sada,
što nam ih Nebo dade
da li te sile rade?
Nada lagano nestaje
Vjera polako prestaje,
Ljubav je sve rjeđa il lažna
ta Sila Nebeska snažna!
U čovjeku vlada ja
taj ego zemaljskog zla,
pa zato Ljubav i Vjera
i Nadu naš ego tjera!
Otjerao je i dobrotu
ne mari za sramotu,
ne stidi se ni od koga
ni ljudi, niti od Boga!
Prvi biti, to ego voli
pravdu činiti, e to ne voli,
egu strpljenje jako smeta
blagost bi zbrisao sa ovoga svijeta!
Milost ne može u egu biti
niti poniznost podnositi,
za razumijevanje uopće ne mari
svoj ponos ne će da pokvari!
Svoj ponos diže, visoko uzdiže
viče u sjeni – pokloni se meni,
ja sam vladar, kralj i gospodar
pokloni se meni a ne Božjoj stijeni!
O, ne klanjaj se svom ponosnom egu
i ne izlazi – na tu vruću žegu,
jer ego ne miruje, već uznemiruje
u želji da vlada i upravlja svagda!
O klanjaj se Bogu svom Stvoritelju
i Božjem Sinu svom Spasitelju,
Oni nas oblaće u pravedne haljine
hvali Duha Svetog za silu s visine!
Za silu s visine što nam trojstvo daje
da na zemlji – ostane i traje,
iskreno, ponizno, sad u nama vlada
sila s visine: Ljubav, Vjera, Nada!
Autor
O S Gloria Lukic