usnio sam sunčeve zalaske,
nježan dodir svile na mom ramenu
i tvoje toplo tijelo naslonjeno na mojim leđima
dok me nježno grliš oko vrata…
sanjao sam zimsko sunce što nas grije
na nekoj osamljenoj klupi u parku
dok sjedimo zagrljeni sa osmjehom na licima.
uživao sam tvoje poljupce moja mila,
i onu prisnost, toplu i snenu,
bez koje ne umijem živjeti.
još uvijek to trebam,
i još uvijek te ljubim
kao nekad…
Zoran Bijelić, Split, 24.12.2011.g.