dodiruje me sjeta tvojih riječi
onom neizrecivom čežnjom
što tka odjeke prohujalih vremena
pa iznova ćutim treperav ushit
nedosanjane ljubavi…
razliva se topla magla
mojim srcem odavno nerazbuđenim,
dok ocean omamljujućih snova
sitnim valovima naplavljuje tugu…
daleke su snene obale
mora po kojemu sam brodio,
tek sjeta nijemo svjedoči
o vremenu kada je sve još
bilo moguće…
Zoran Bijelić, Split 15.11.2012.g.