“Mnogim mudrovanjem skučena je u meni moja duša.” (Tuž 3:20)
Dobro jutro! Razumijevanje ove istine prekretnica je u odnosu sa Bogom. Dva i pol poglavlja čitamo kako pisac Tužaljki plače i zapomaže nad sudbinom Jeruzalema. A onda shvaća da na ljudski način nikad neće doći do rješenja. Svo njegovo dotadašnje razmišljanje bilo je tek jalovo ljudsko mudrovanje. Ali mudrovanje nije mudrost! Prava i jedina mudrost je prići do nogu Gospodinovih i ponizno mu se podložiti. Svako drugačije razmišljanje nepotreban je gubitak vremena i snage, jer ne zadire u suštinu problema. A nevolje koje nas zadese uvijek imaju za cilj da nas približe Bogu. To se ne postiže znanjem i razmišljanjem, nego odustajanjem od sebe kako bi nas On mogao voditi svojim stazama. Jer nam svako mudrovanje ograničava pogled duše i zakriva pogled na Boga.