Čuda Božija, osobito isceljenja, oduvek su bila veoma atraktivna, primamljiva i privlačna narodu. U njima ljudi prepoznaju svoje potrebe, a zaslugu i zahvalnost za njih, nažalost, nebrojano puta nesmotreno pripisuju ljudima, a ne samom Bogu. Međutim, malo je onih koji su u potpunosti svesni da ni čuda, ni isceljenja ne bi bilo bez jedinog Čudotvorca i Iscelitelja – Gospoda našega Isusa Hrista.
Pisac Dela apostolskih, jevanđelist Luka, svedoči o dva uzbudljiva događaja u kojima je apostol Petar prividno bio ”glavni junak”. Uostalom, videćemo jasno kroz Reč Božju da apostol nikada nije uzimao i pripisivao slavu sebi, nego je svagda davao samo jedinom istinskom akteru svih velikih dela, Gospodu našem.
U prvom slučaju, jevanđelist Luka prikazuje apostola Petra među hrišćanima, koji su živeli u Lidi, gde je naišo na jednog čoveka, po imenu Eneja, koji je već osam godina ležao u postelji, jer je bio oduzet. ”I reče mu Petar: Eneja, isceljuje te Isus Hristos; ustani i namesti svoju postelju. I on odmah ustade” (Dela 9:32-34).
Koliko god da je ovo iscelenje uzbudljivo, drugi događaj je mnogo više uzbudljiviji i potresniji.
U susednom mestu, Jopi, bila je jedna učenica, Tavita, što, prevedeno, znači Srna. Mlada devojka se tih dana razbolela i umrla. Kako je Lida blizu Jope, učenici su čuli da je Petar u Lidi, te poslaše dvojicu po njega. Kad apostol Petar dođe, ”okupiše se oko njega sve udovice, plačući i pokazujući košulje i druge haljine što je radila Tavita dok je bila s njima. Tada ih Petar sve posla napolje, kleče na kolena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se telu, reče: Tavita, ustani! A ona otvori oči svoje, i videvši Petra, pridignu se i sede” (Dela 9:36-40).
Ovim povodom naumio sam da vašu pažnju i razmišljanje usmerim na jedan izuzetno važan detalj. Kad apostol Petar isceli nepokretnog Eneju, strogo mu naglasi da Eneja zna – a i svi okolo da čuju – ko je iscelitelj: ”Eneja, isceljuje te Isus Hristos” (Dela 9:34). Ni jednog jedinog momenta apostol Petar ne upada u iskušnje da sebe, eventualno, u prvi plan postavi i makar delić slave sebi priušti. Svima da bude jasno i da sumnje nikakve nema: Bog je taj koji čuda čini.
Otac nebeski jako zamera narodu, i uzima im to za težak greh, kada god slavu i zahvalnost iskazuju i daju čoveku a ne jedinom, dostojnom i svemogućem Gospodu Bogu. Zapazimo, apostol Petar, stalno jasno ukazuje na Hrista kao na jedinog silnog i moćnog Boga koji čini čuda. I preko nas hrišćana, i naših ruku, Isus i danas čini čudesna izlečenja, jer On je Bog koji se nikada ne menja, ostaje isti kako juče, tako danas i doveka, haliluja! Zato uvek svu slavu, čast i hvalu dajemo samo i isključivo Isusu Hristu.