Nije nas Bog pozvao da krštavamo ljude a potom da ih „raskrštavamo“ našim sablaznima. Nije nas doveo na ovaj svet da bismo bili mrak, nego da budemo svetlo. Svaki hrišćanin treba da je „svetlo“ i „so“ (Mt 5:13,14), da nastoji svojim životom da i druge dovede na put Božji.
Šta znači „sablazan“? Na grčkom jeziku doslovce znači kamen koji neko baca na javni put, i prolazeći tuda bezbrižni prolaznik sapliće se o taj kamen, pada i povredi se. Sablazan je, dakle, prepreka na javnom putu. Sablazan za dete postaju loši roditelji, kada ne paze i pred nevinim detetom govore pogrdne reči, psovke i svađaju se neprestano. Sablazan je i kada se učitelj u školi podsmeva crkvi, ruga se Bogu i poučava ateizam. Još veća sablazan su crkvene starešine i duhovnici koji propovedaju Jevanđelje a ne žive po istom, kada kao episkopi i duhovni pastiri zauzimaju tron, ne da bi poučavali narod, već da bi sakupljali materijalno bogatstvo. Sve to duboko sablažnjava i udaljava mnoge ljude od vere i crkve. Sablazan postaje i vladar, koji je na vlasti, ali se ne bavi opštim narodnim dobrom. Sablazan postaje svako svome bližnjem, kada ne pazi na svoj život.
Da li sablazan čine episkop ili pastir, ili majka ili otac, ili oficir ili predsednik, ili bilo ko drugi, sablazan je veliki greh. Toliko je veća sablazan što je na uzvišenijem mestu sablaznitelj. Nije nas Bog pozvao da krštavamo ljude a potom da ih „raskrštavamo“ našim sablaznima. Nije nas doveo na ovaj svet da bismo bili mrak, nego da budemo svetlo. Svaki hrišćanin treba da je „svetlo“ i „so“ (Mt 5:13,14), da nastoji svojim životom da i druge dovede na put Božji.
Evo koja je najveća prepreka u širenju Jevanđelja, sablazni „hrišćana“. Otišli misionari u Afriku da poučavaju o Hrišćanstvu. Da je sve bilo u redu, danas bi bila hrišćanska ne samo Afrika, nego i čitav svet. Međutim, mnogi ljudi videli su nedoslednosti i sablazni takozvanih „hrišćana“, i rekli: Dobro je Jevanđelje, predivan je Hristos, ali čuvajte se „hrišćana“! Tako da je posledično najveća prepreka hrišćanskoj misiji naš licemerni život. I ovde na Balkanu, kada bismo svi hrišćani bili kvalitetno svedočanstvo jevanđeoskog života, naše države bi bile nebesko carstvo. Zbog naših sablazni, naši narodi odlazi u ateizam, neverje i duhovnu provaliju.
Zato Hristos naglašava odgovornost za sablaznitelje. Ne želim da slušate mene, poslušajte šta govori Gospod. Isus strogo opominje da se ne čine sablazni. Za Judu, Hristos je rekao: “Bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovek“ (Mt 26:24). Još je i kasnije dodao: „Teško svetu od sablazni“ kao i „A koji sablazni jednog od ovih malih koji veruju u Mene, bolje bi mu bilo da obesi kamen vodenični o vrat, i da potone u dubinu morsku” (Mt 18: 6,7).
Šta želi da kaže Hristos ovim rečima? Ako je neko postao javna sablazan i ako je uznemirio čitavo društvo ili zajednicu verujućih, treba da se povuče iz službe, da ode i da više ne spotiče narod. Sada se dešava potpuno suprotno, veliki sablaznitelji imaju čast da se nalaze na crkvenim tronovima i na mestu vlasti, premijera, poslanika i sl…
Recite mi, dragi moji, da li postoji neko ko nikada nije sablaznio nikoga? Sumnjam. Svi mi smo na neki način sablaznili bližnjega, da li rečima, ili delima, ili našim ponašanjem. Svi mi smo sablaznitelji, samo se razlikujemo u tome koliko očigledno to radimo. Kako se može izbeći i kako se može izlečiti od sablazni? Apostol Pavle, koji je stigao do velikih duhovnih visina posvećenja, govori da je i sam zbog pažnje i osetljivosti prema slabijoj braći činio velike žrtve: „Zato, ako čak i jelo sablažnjava brata mog, neću jesti meso doveka, da ne sablaznim brata svog“ (1 Kor 8:13).
Imajmo na umu ove reči Pisma, razmišljajmo o njima, i uz pomoć Gospodnju budimo duhovno zreliji. Živimo verom i posvećenjem, sa uzdržanjem, sa pravednošću, a pre svega sa mnogo više ljubavi. Živimo na ovom svetu kao svetle zvezde, a kada dođe čas da odemo sa ovog sveta i stignemo u Carstvu nebeskom, nek nas sve udostoji Gospod da čujemo tamo Njegov glas: „Hodite blagosloveni Oca mog, primite Carstvo koje vam je pripravljeno od postanja sveta“ (Mt 25:34). Amin.