“Zaklinjem vas dakle, braćo, Božjim milosrđem da prikažete svoja tjelesa za živu žrtvu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaše bogoslužje bude duhovno.” (Rim 12:1)
Dobro jutro! Većina kršćana razumije kako je vrijeme žrtvovanja životinja Bogu zauvijek prošlo. No, čini se da oko naše vlastite žrtve ipak ima nerazumijevanja. Jer mi ne trebamo prinositi žrtve – mi trebamo biti žrtva. Ali kakva žrtva? Živa! Tu nije riječ o tjelesnom umiranju. Ako to ne razumijemo ne možemo ni ugoditi Bogu. A Božja Riječ nas poziva da se odreknemo sebe kako bismo živjeli Kristu. To je žrtva živa, sveta i ugodna Bogu. Bez nje je svako naše štovanje Boga bezvrijedno, jer ostaje tjelesno, umjesto duhovno. Zato nemaju smisla trapljenja tijela, bijeg od svijeta ili odricanje od užitka. Bogu ugodna žrtva postajemo ako učimo i vršimo njegovu Riječ.