“Čitanje poslanice ispunilo ih je radošću i ohrabrenjem.” (Dj 15:31)
Dobro jutro! Razmišljam jutros o kršćanskom zajedništvu i kako je malo potrebno da Božji narod bude ohrabren i potaknut na ustrajnost i posvećenje. Jer, ništa nam nije skriveno od onoga što trebamo znati. I ništa nam nije nemoguće postići od onoga što je ugodno Bogu, jer smo na to pozvani. A one koji su pozvani Gospodin osposobljava za mnoga dobra djela. Kršćani u Antiohiji o kojima čitamo u ovom odlomku bili su blagoslovljeni posjetom braće iz Jeruzalema i pismom koje su im je poslale starješine Jeruzalemske zajednice. Ne bih me čudilo kako im je više značilo to djelo ljubavi od konkretne pomoći u razjašnjavanju dileme po pitanju nauka, što ih je mučilo. Takvi i mi trebamo biti. Hrabrimo jedni druge i potičimo na sveti život. To je prava ljubav!