Svakome čoveku je dato da bira put kojim će u životu hoditi. A tih puteva nije mnogo. Samo dva. Jedan je širok i bez prepreka i njime se putuje brzo; drugi je tesan i problematičan, na momente trnovit i strm, u svakom slučaju težak i bolan. Ne može se istovremeno i jednim i dugim. Izbor se mora napraviti.
Bog i svet su krajnje suprotni jedan drugome, potpuno nespojivi, sami za sebe su dva gospodara i, kako je govorio Hristos, služiti oba niko ne može. Ako se neko približi jednom, on mora da se udalji od drugog; ako zavoli jednog mora da zamrzi drugog; ako bude služio i jednog poštovao, on mora drugog potcenjivati i okretati se od njega “Ili će jednog mrziti, a drugog ljubiti, ili će jednog voljeti, a za drugog ne mariti” (Mt. 6:24).
Naše oči ne mogu istovremeno gledati gore i dole, naš um ne može misliti istovremeno o nebeskom i zemaljskom; naše srce ne može istovremeno voleti Boga i svet, ili jedno ili drugo, zato što je oba zajedno nemoguće voleti.
Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom. Tako zapoveda Bog. Ja želim da sve tvoje misli, sav tvoj um, sva razmišljanja tvoja budu posvećena Meni. Ja želim da sva tvoja težnja, nastojanje i ljubav i nada budu usmereni prema Meni i da niko drugi nema mesta u tvom srcu. Želim da sva tvoja snaga, sav rad i postupci budu posvećeni Meni i neću trpeti da me deliš sa drugim gospodarom. Ja sam Bog-Revnitelj, želim da budem Gospodar tvog srca. “Slušaj, Izrailju, Gospod Bog je tvoj jedini Gospod”.
S druge strane, i svet želi da mu potpuno pripadamo i ne dozvoljava nam da imamo išta sa Bogom, od koga se on trudi da nas udalji na hiljadu načina.
Da li znate, kako je bila teška vlast faraona prema porobljenom jevrejskom narodu? Da bi potpuno pokorio Jevreje, faraon ih je ceo dan držao zaposlene u bedi i u radu, terao ih da prekopavaju vinograde, čiste vrtove, podižu građevine, da rade sve poslove teške i nezdrave. Zamislite tog tiranina. Mojsije i Aron su bili poslani da mu kažu u Božje ime da pusti narod da se nekoliko dana odmori i da prinesu žrtvu u slavu Boga. Molim? – reče bezbožni car. ,,Da li se to Jevreji još sećaju svog Boga? Da li još žele da mu služe?” Od ovog momenta radiće toliko da uopšte više neće imati vremena da misle o služenju njihovom Bogu.
I stvarno ovi nesrećnici su ranije imali samo jedan posao – da prave ciglu, ali im je zatim dodat i drugi: da skupljaju slamu, što je dvostruki posao, koji im nije ostavljao čak ni trenutak da bi izvršili ili čak pomislili, o delu Božjem.
Istu takvu vlast neprijatelj želi da prenese na nas hrišćane, mučitelj duša naših, koji ne voli Boga; on želi da nas drži kao zarobljenike uvek i svagda pod jarmom teškog života, a posebno tada kada želimo da se nekako približimo Gospodu, tada nam on posebno otežava i upravo tada on kaže: ,,Valja navaliti poslove na te ljude”.
Želimo li da se molimo? Tada se pojačavaju svetovne misli koje rasejavaju naš um na hiljade sitnica. Želimo li da idemo na bogosluženje? Upravo tada se povećavaju obični poslovi koji nas odvlače iz crkve. Želimo li da se pokajemo i priznamo svoje grehe – tu se već stvarno dvostruko povećavaju iskušenja koja nam ne daju da se približimo Bogu.
Dani prolaze bez molitve i čitanja Reči Božje, meseci bez posvećenja, godine bez istinskih zajedništva; svet zahteva da sav svoj život služimo njemu i da ni jedan trenutak ne ostane za Boga. Ne brinite se – govori Bog u Jevanđelju – o tome šta ćete jesti i šta ćete piti. Ne, kaže đavo, neka se o tome i brinu, u stvari neka se brinu o tome kako se obući, kako postići počasti, bogatstvo, bitno je da uopšte nemaju i nikako ne nalaze vremena za Hrista.
I ko se može pridržavati dva tako različita puta i služiti dva gospodara? Niko, ama baš niko ne može dva gospodara služiti. Puta srednjega nema, nemoguće je da oba budu zadovoljna, nego samo ovaj ili onaj – “ili ćemo jednog mrziti a drugoga ljubiti ili ćemo jednog voljeti, a za drugoga ne mariti”. Svet prolazi i želja njegova a ko tvori volju Božju ostaje do veka. Kome ti služiš?