“Naravni čovjek ne prima ono što je od Božjega Duha, jer mu je to ludost, i ne može razumjeti, jer treba duhovno prosuđivati.” (1.Kor 2:14)
Dobro jutro! Um naravnog čovjeka ravna se na temelju znanja i umijeća rasuđivanja. Duhovne stvarnosti naslućuje, ali ih ne razumije. One se, naime, ne mogu spoznati umom budući da ih se ne može izmjeriti, izvagati, onjušiti ili okom vidjeti. No, jednako tako ne možemo dodirnuti ljubav, a u nju svi vjerujemo. I kao što nevidljivu emociju osjećamo dušom, tako duhovne stvarnosti možemo spoznati samo našim nutarnjim duhom. Svatko bi, dakle, mogao upoznati duhovni svijet kada bi mogao oslušnuti svoj nutarnji duh. Ali njega najprije treba osposobiti za svrhu zbog koje nam je dan. Čovjek to ne može uraditi, ali može Bog. Tko otvori srce Bogu primiti će dar: oživljenje nutarnjeg duha.