Hrvatski medijski prostor odavno je pokoren. Iz jednog totalitarizma glatko se i bez velike drame prešlo u drugi, još suroviji sustav kontrole misli i govora. Ta “tranzicija ka boljemu” kako su nas uvjeravali lokalni dušebrižnici, potpuno je osakatila i do te mjere osiromašila medijsku scenu da nakon trideset godina demokracije možemo samo nemoćno ustanoviti kako je čitava jedna generacija vrsnih novinara i kvalitetno odškolovanih umova završila karijeru ne uspjevši iznjedriti dostojne nasljednike.
Stoga, kada ovaj današnji medijski prostor nazivamo “demokratskim”, to u zapravo nije ništa više od jeftine floskule. Jer, demokracija u Hrvata je, nažalost, tek drugo ime za manipulaciju manjine nad većinom. Ali, nemojmo se zavaravati, iluzorno je očekivati kako je demokracija narodu kadra donijeti trajno dobro. Baš naprotiv, demokracija je već u samom startu promašen koncept koji, nažalost, funkcionira. Ali ne baš onako kako se to narodu prezentira. Naime, demokracija polazi od pretpostavke kako će politički nepismen, slabo informiran i politici općenito nesklon narod biti kadar izabrati mudre i sposobne pojedince. No, to je oksimoron. Ne samo što narod nije i nikada neće biti dovoljno politički pismen da zna prepoznati kvalitetnu alternativu, nego je čitav sustav tako postavljen da birači dobijaju što je moguće manje objektivnih informacija na temelju kojih bi mogli zdravo i nepristrano rasuđivati. Po prirodi stvari vladajuća će manjina uvijek tražiti i pronalaziti načine da oblikuje mišljenje većine prema svojim željama i potrebama. A birajuća većina će s vremenom samo biti na drugačije i sve sofisticiranije načine manipulirana i dezinformirana sukladno potrebama manjine na vlasti.
Ono što vidimo u Hrvatskoj, baš kao i u drugim državicama ex Jugoslavije je brutalan napad na umove građana. Mediji zdušno i koordinirano plasiraju istu hrpu banalnih i često posve nebitnih informacija gurajući ih na naslovnice, dok o važnim temama izvještavaju vrlo pristrano i siromašno. Zapravo, jedva da je u državi još i ostalo neko novinarsko pero kadro i voljno izvještavati objektivno, promišljeno i časno, no pristup svim glavnim medijima učinkovito im je onemogućen. Štoviše, ako se i drznu objaviti nešto protivno volji vladajuće manjine, svjedočimo koordiniranom medijskom linču u svim glavnim medijima.
Kao kršćani, mi dobro razumijemo pozadinu ovih događaja. Svijet je u rukama zloga, a njegov je primarni cilj odvojiti čovjeka od Boga i spriječiti ga da se izmiri s njim. Zato nas ne smije čuditi ni snažna i kontinuirana medijska kampanja usmjerena protiv Boga i Crkve. Molim samo da prilikom čitanja ovih redaka ne učitavate u tekst ono što u tekstu ne piše. Nisam napisao Rimokatoličke crkve. Kao ni Pravoslavne. Ni Protestantske. Kao ni bilo koje druge zemaljske crkvene organizacije koja sebe predstavlja jednom ili barem najispravnijom kršćanskom crkvom. Sve ove pobrojane crkvene organizacije nose na svojim plećima dio krivnje za ovoliku uspješnost sekularnog svijeta u stvaranju loše i pogrešne slike o kršćanima i kršćanstvu. Štoviše, nerijetko su upravo te crkvene organizacije dale povoda za opravdane kritike koje je nemoguće zanijekati. A na svaku od tih poražavajućih istina neprijatelji Božji nadodaju svu silu djelomično ili potpuno pogrešnih optužbi i tvrdnji.
Jedan od medija koji se otvoreno i sustavno obračunava na kršćanstvom je i vrlo čitani internet portal Index.hr. Taj otvoreno ateistički portal s vremena na vrijeme objavi i po koji tekst o vjeri. Uglavnom se radi o jeftinim pamfletima koji se korak po korak obračunavaju sa temeljima kršćanstva napadajući Božju Riječ, Bibliju, te podjednako osporavajući njezino Božansko porijeklo i nadahnuće, kao i moralne vrijednosti koje iz nje proizlaze. A da su u tom nastojanju pristrani i u najmanju ruku nekorektni može se iščitati iz komentara čitatelja koji svi do jednoga napadaju Boga, Bibliju i vjernike. Zanimljivo, svi suprotstavljeni komentari su izbrisani pa tako čitatelj ostaje uskraćen za bilo kakvu drugačiju informaciju.
Povod ovom osvrtu je jedan takav šlampavi uradak koji je već od samog naslova vrlo čudan. A naslov tog članka objavljenog u nedjelju 20. veljače 2022.godine glasi: “Bibliju sam pročitao četrdeset puta – i evo što iskreno mislim o toj knjizi”.
Nakon četrdeset čitanja i to ne bilo kakvih čitanja, nego kako sam autor navodi “više od 40 puta: na hrvatskom, engleskom, francuskom, njemačkom, a Novi zavjet na starogrčkom” bilo bi za očekivati kako se autor teksta susreo sa velikom tajnom koju je uspio odgonetnuti, no čitajući članak saznajemo da on Bibliju naprosto nije razumio. Zašto mu je za taj zaključak bilo potrebno čak četrdeset čitanja, veliko je pitanje koje svakom čitatelju neminovno mora pasti na um. Uostalom, tko bi čak četrdeset puta čitao knjižurinu od preko 1200 stranica i to još na raznim jezicima, a da iskreno ne vjeruje kako u rukama drži nešto što je od neprocjenjive vrijednosti? Štoviše, autor članka navodi kako mu je čitanje Biblije bilo “svakodnevni ritual punih 20 godina”. A kako i ja Bibliju čitam svakodnevno već petnaestak godina i još uvijek je držim neprocjenjivim vodičem za sva područja života i za sve situacije jer me uvijek iznova približava Bogu, sada se moram zapitati jesam li ja osoba ograničena uma ili je autor članka zapravo proveo godine u jalovoj religioznosti koja ga nije bila kadra dovesti do stvarne spoznaje Boga?
Vjerujem kako se upravo o tome i radi. Biblija, koja jest riječ Boga živoga, nije samo prekrasna književnost kako to autor članka navodi. Biblija uistinu jest, između ostaloga, i zbirka književnih djela nesumljive kvalitete, ali to zasigurno nije ni razlog, ni svrha njezinog nastanka, kao ni opstanka kroz stoljeća. Biblija je prije svega Božje ljubavno pismo čovjeku u kojem nam je zapisano sve važno što trebamo znati, i to ne samo o Bogu, nego prvenstveno o nama samima i našem mjestu u čudesnom Božjem planu za čovjeka. Štoviše, Biblija je jedina knjiga od svih knjiga na ovome svijetu koja daje potpun, točan i nedvosmislen odgovor na vječno čovjekovo pitanje o smislu života. No, da bismo to shvatili i prihvatili nije nam dostatno samo intelektualno razumijevanje biblijskog teksta. Jer, Biblija je prvenstveno vodić za iskustveno upoznavanje Boga, a tek onda zbirka potrebnih znanja. Stoga je nije dovoljno samo čitati – stvarnost opisanu u njoj nužno je i iskusiti.
Mnogi su, nažalost, tražili u Bibliji tek znanje, a ne otkrivenje Boga. Stoga je ona za njih ostala tek mrtvo slovo na papiru. Ali ne zato što Božja Riječ nema silu i moć da promijeni naša srca, nego zbog toga što je srce najprije potrebno otvoriti za Božje pohođenje. “Evo stojim na vratima i kucam”, kaže Gospodin, “onome tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću i večerat ću s njim, i on sa mnom.” (Otk 3:20). Bog se uistinu još uvijek dade naći, ali samo onome tko ga traži čista i iskrena srca. Ali, ako onaj tko ga traži to čini sa figom u džepu – nema se čemu nadati. Jer, “Bog se ne da ismjehivati, što tko sije, to će i žeti” (Gal 6:7).
Ne znam zbog čega je ovaj nesretni čovjek ostao slijep i gluh za neiscrpno vrelo Božje mudrosti, ali jedno je sigurno: on nikada nije susreo živog Boga. Duhovne stvarnosti njegovom su pogledu ostale skrivene. Da li ga je u tome zapriječio ponos, oholost ili možda krivi duhovni nauk koji je primio u nekoj kršćanskoj ili pseudokršćanskoj zajednici, ne možemo znati. No, znamo što Bog kaže o tome: “Govor o križu ludost je naime onima koji propadaju, a nama koji se spašavamo Božja je sila.” (1.Kor 1:18)
Nažalost, ne postoje riječi koje bi onoga čiji nutarnji duh nije oživljen Božjim Duhom mogle razuvjeriti u njegovim krivim zaključcima. Takav čovjek ne vidi i ne prepoznaje Božju milost, ljubav i pravednost, nego u ispraznosti svoga umovanja proglašava Boga nepravednim i zlim. A da bi te svoje sulude teze potkrijepio nekakvim dokazima, svjesno izabire zloupotrijebiti navode iz Biblije izvan njihovog konteksta.
Ali, ni to nije ništa čudno. Mjesto na kojem je objavio svoj članak, a nije mu prvi, jasno razotkriva njegove stvarne namjere. On se, naime, nakanio obračunati i sa Bogom i sa kršćanstvom, postavljajući se tako sudcem ne samo nad ljudima koji Bibliji vjeruju i razumiju je, nego i samome Bogu kojega svjesno prikazuje kao zlobnog tiranina.
Ali gle, taj isti “zlobni tiranin” nije ga smaknuo zbog njegovih bogohulnih stavova, kao ni zbog otvorenog neprijateljstva prema onome “koji daje da sunce izlazi i nad pravednima i nad nepravednima”. Još, naime, ima vremena da se pogled tog čovjeka odvrati od ljudske zloće i umišljenosti, te ponovo okrene ka Bogu. Nadam se samo, ovaj put bez fige u džepu.
A o informativnim medijma koji, poput Indexa, na svojim stranicama šire mržnju i netrpeljivost prema kršćanstvu i kršćanima, ne treba trošiti riječi. Oni samo rade svoj posao služeći knezu ovog palog svijeta te koriste našu slabost i loše svjedočanstvo da bi nas diskreditirali u očima onih kojima bismo morali i trebali navijestiti Radosnu vijest o Isusu Kristu. A na nama je da razmotrimo što uistinu živimo i vidi li svijet u nama djelo Božje milosti ili naše vlastite častohlepne žudnje.