Mnogo puta sam za svoja predavanja uzimao ono što sam video da se događa u mom vlastitom životu. Ovo je jedan od tih momenata. Nedavno sam primetio da su me svakodnevni životni izazovi uhvatili u svoju zamku zauzetosti da nisam imao vremena koje mi je bilo potrebno da provedem s Bogom. Utrošiti vreme da se napravi neki posao nije nikakvo zlo, ali bilo kakav nas posao nikada ne može, niti sme da zauzme mesto u našem životu koje s pravom pripada samo Bogu. Mi ne možemo biti toliko zauzeti s našom porodicom, našim poslovima, našim prijateljima, našim ciljevima, ili bilo čime drugim da bi bili previše zauzeti da bi proveli vreme s Bogom. Ako ste se odlučili da stavite neke druge stvari ispred Boga, pa čak naizgled vredne stvari, vrlo brzo ćete shvatiti da niste ostvarili ništa vredno, ništa značajno, ništa trajno. Isus jerekao: “Bez mene, ne možete učiniti ništa.” Kada se odlučimo da ostvarimo neke stvari ili da ih dobijemo, zanemarujući Boga u toj odluci, tada saznajemo koliko ima istine u Isusovim rečima. Ali, ako se prvo obratimo Bogu, saznaćemo da On radi s nama i da možemo naći svoj mir u njemu. Isus je naš savršeni primer. Bez obzira na to koliko je on bio zauzet, ili ono što se događalo u njegovom životu, on je uvek nalazio vreme da bude u zajedništvu s Bogom. Ne može svako da započne dan s molitvom. Ne može svako da završi dan s molitvom. Ali svi mi možemo naći vreme da svaki dan budemo nasamo s Bogom. Možemo da odlučimo da, naše vreme nasamo s Bogom bude glavni prioritet.