U današnjem vremenu često čujemo riječi: “Slušajmo struku…”, “Pustimo struci da odluči…”, “Neka struka kaže…”
Moram priznati da mi takve izjave nerijetko ‘zaparaju’ uši. Zašto?
Zato što kad čujem da je taj i taj čovjek automehaničar, to mi ništa posebno ne govori. Jer postoji automehaničar i automehaničar.
Kad čujem da je taj i taj čovjek psihijatar, to mi također ništa posebno ne govori. Jer postoji psihijatar i psihijatar.
Kad čujem da je taj i taj čovjek policajac ili sudac, to mi isto ništa posebno ne govori. Jer postoji policajac i policajac, sudac i sudac.
Ili kad čujem da je taj i taj čovjek biskup ili pastor, to mi, eto, ništa posebno ne govori. Jer postoji biskup i biskup, pastor i pastor.
Ili kad čujem da je taj i taj čovjek znanstvenik, to mi također ništa posebno ne govori. Jer postoji znanstvenik i znanstvenik.
Hoću reći da imao netko naobrazbu NKV ili VKV, imao on(a) diplomu ili neku dodatnu titulu, to samo po sebi – ne znači ništa. Zašto?
Zato jer, uz svoju stručnost, čovjek, kao takav, može biti pošten, nesebičan, human, nepotkupljiv, istinoljubiv, hrabar…
S druge strane, uz svoju stručnost, čovjek može biti i nepošten, sebičan, nehuman, potkupljiv, zavodljiv, lažljiv, kukavica…
Nije ništa neobično ako se ovakvi i onakvi stručnjaci nalaze i među ‘običnim pukom’ i među ‘društvenom elitom’.
Jer i među ‘običnim pukom’ ima mnogo onih koji bi, kad bi mogli, činili isto kao i mnogi koji su sada među ‘društvenom elitom’.
Tako, nije ključno je li netko cestar ili pekar, politolog ili virolog, nego kakav je čovjek – iznutra.
***
Jedan je, naime, tesar, tj. pastir rekao: “Ja sam put…Ja sam pastir dobri….Ja sam živi kruh koji je sišao…Ja sam onaj koji oduzima (virus) grijeh svijeta…Bez mene ne možete ništa (kako treba) učiniti…Što vam koristi ako zadobijete cijeli svijet, a izgubite svoju dušu?…Tko sačuva svoj život, izgubit će ga…a tko ga zbog mene izgubi, sačuvat će ga…Onaj koji radi što je pošteno dolazi k svjetlu…Ja sam svjetlo…Ja sam život…Svatko tko sluša ove moje riječi i vrši ih, može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici. Udari pljusak, navale potoci, dunu vjetrovi, jurnu na kuću, ali se ona ne sruši jer je sagrađena na litici… Naprotiv, svatko tko sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, može se usporediti s ludim čovjekom koji svoju kuću sagradi na pijesku. Udari pljusak, navale potoci, dunu vjetrovi i nasrnu na tu kuću i ona se sruši. I velika bijaše njezina ruševina…Dođite k meni svi vi koji gradite ili ste već izgradili bez mene…jer uzalud se mučite i nastojite…bez mene, vidjet ćete, uzalud sve to…”
***
Dakle, svaka struka, tj. ‘kuća’, u svoje vrijeme, ima ‘svoj’ potok, vjetar ili bujicu koji jurnu i navale…Tako, bez Vrhunskog i istinskog graditelja-stručnjaka, takva kuća bit će ruševina…makar neko vrijeme lijepo i raskošno izgledala…Makar bila moćna u svojim očima ili očima svijeta.
Dobra je vijest da ne mora tako završiti. Ako čovjek posluša pravu Struku koja je već odavno rekla svoje za sva vremena i za sve struke ovog svijeta.