Posmatram današnju Crkvu u Duhu i vidim verujući narod u njoj koji je bez Hristove radosti u sebi, zabrinut, potišten, bez žive vere u srcu, sa ogromnim teretom na svojim leđima. Hram, samo ponekad podseti na mirnu i bezbrižnu luku. Naizgled utočiste za umorne, iznemogle, posustale i duhovno klonule a suštinski, hajdučka pećina puna ”duhovnih” razbojnika. Najveća svetinja koja je nekada odisala punom merom iskrene ljubavi, bezrezervnog prihvatanja i opraštanja, postala je teatar ispraznosti, raskola, podela, sa odsustvom smisla i prave životne svrhe.
Osluškujem narod Božiji, čujem kako progovaraju među sobom, ovo je samo zatišje pred buru. Baš kao i bolovi kada dođu na porodilju, pre toga sve deluje mirno, a onda iznenada nastaje velika uzbuna, alarmantno stanje, panika, bolovi, kuknjava, krvarenje…. Crkva će uskoro kroz nevolju dobiti ”kontrakcije” i dolazi vreme kroz koje će se poroditi verni ostatak Gospodnji. Ono što je i više nego sigurno, izabrani i verni ostatak ima izvesnu i jasno trasiranu budućnost sa svojim Gospodom Bogom. Hrist ponovno mora da zauzme mesto Glave u Crkvi. Svi oni koji su se drznuli i probali da zauzmu Njegovo mesto na Telu Hristovom, pa da autokratski i demokratski vode Crkvu u svojoj plitkoj pameti i ljudskoj premudrosti, biće žestoko posramljeni.
Braćo i sestre, već godinama unazad mnoge su se Crkve sa blagoslovom Božjim rodile na ovim prostorima, a nastale su isključivo kao otvoreni protest i revolt na sve ono što se dešava u mnogim današnjim ”bogomoljama”. Na prostorima Balkana postoje ”male” Crkve gde se narod sabira, priziva i slavi ime Gospodnje. Za njih se sada puno ne zna, ali ima ih dosta, i budite sigurni da će od tih malih varnica izbijati veliki duhovni požari u bliskoj nam budućnosti. Svi koji su spremni u Duhu kao vojska Gospodnja, sa velikim nestrpljenjem iščekaju da sve bukne i da se zapali u vatri Duha Svetoga. Biće to duhovni požar kakav niko do sada video nije. Neron je zapalio Rim svojevremno, ali ovakav požar koji Duh Gospodnji donosi će biti pravi spektakl. Vatra sa neba silazi u srcima običnih ljudi, gori u njima a ne sagoreva, baš kao i gorući grm u kom se Mojsije zagledao i zadivio. Prisutnost i slava Gospodnja na delu, to nas uvek čudesno privuče, fascinira i natera da se ponovno oduševimo Bogom. Otvorimo svoja srca za sveti oganj pročišćenja i padnimo na lica svoja, poklonimo se Gospodu i izujmo svoju obuću, jer tamo gde gori, sveta je zemlja!
(11.09.2016.)