Znamo sasvim da svetom i moći ne gospodare ni mudri, ni pravedni, ni dobri, već lukavi, nepravedni i podli. U njihovom lukavstvu je njihova snaga, u lažnoj moći nestaće jednom bez traga. Koliko će mnoštvo za sobom povući, licemera, ulizica i hulja bez srama? Zato je ceo svet njihova pozornica i zla drama.
Putem kraj reke koračaju retki, spokojni i smeli. Njihovo vreme kao da nikad nije, kao da su gubitnici, što ih svet prezire vasceli. Njihovim stopama retki idu, njihove molitve i njihove snove žele da ponište prevarne horde i stare i nove.
U toj suprotstavljenosti svetova i duhova negde mir moramo naći. I što slabiji im izgledamo postajemo duhovno jači. Izgovaramo reči za njih nerazumljive i što ne bi oni da čuju hteli. Iza gradova na grobovima podignutim, mi žudno čekamo grad novi i beli.