Nažalost, malo muškaraca ima razvijen osjećaj odgovornosti. Vrijeme i kultura u kojoj živimo uopće ne potiče razvijanje takvog osjećaja i dužnosti da vodimo sebe, obitelji, crkve i društvo prema Bogu ugodnim ciljevima.
U današnjem svijetu, koji uporno nastoji izbrisati očite razlike, vlada potpuna zbunjenost po pitanju vrijednosti i uloge muškaraca i žena. Muškarci prestaju biti muškarci, a žene su frustrirane jer moraju biti muškarci. Sve više žena mora preuzimati uloge za koje nisu ni stvorene ni pozvane, a sve to iz razloga što se muškarci boje oponašati najbolji primjer muškosti koji se ikada pojavio – Isus Krist.
Jedna od osnovnih uloga muškarca je vođenje. Sama činjenica da sam muško znači da sam stvoren da budem vođa. To ne znači da je svatko vođa jednakih kvaliteta, mogućnosti i utjecaja ali svaki je muškarac pozvan voditi samim time što je muškarac.
Mnogi muškarci ne vide sebe kao vođu i k tome su lijeni voditi jer su polusvjesni težine zadatka, ali vodstvo je važna tema koja mora interesirati svakog mladića i odraslog muškarca, jer je to odgovornost koju je Bog Stvoritelj dodijelio svakom muškarcu.
Nažalost, malo muškaraca ima razvijen osjećaj odgovornosti. Vrijeme i kultura u kojoj živimo uopće ne potiče razvijanje takvog osjećaja i dužnosti da vodimo sebe, obitelji, crkve i društvo prema Bogu ugodnim ciljevima.
Sada nam se nameće pitanje: Što znači biti vođa?
Uglavnom definicije opisuju vođu kao čovjeka koji ima viziju i prenosi je na druge. On jasno komunicira viziju, određuje strategiju i izgrađuje motivaciju. No sve te definicije zvuče zastrašujuće i obeshrabrujuće za većinu ljudi jer se ne osjećaju sposobnima uhvatiti se u koštac s takvom profesionalnošću. Vođa je osoba koja vodi, a ne koja reagira na okolnosti. Zato je ovo važna tema za svakog mladića i muškarca jer, ako ne razmišljamo o ulozi vođe i važnosti vodstva onda smo i dalje vođa koji samo reagira i pitanje je vremena kada će se iscrpiti vođa i sljedbenici.
Drugo ključno pitanje je kako voditi?
To je preširoka tema jer postoje različiti stilovi vođenja i mnogi praktični savjeti o čemu su napisane mnoge knjige. Mene zanima biblijsko vodstvo koje odskače od sve svjetske mudrosti koliko god da su neki savjeti dobri. Glavne karakteristike biblijskog načina vodstva su: služenje, hrabrost… Da, potrebna je velika hrabrost da bi vođa bio Bogu ugodan. Hrabrost je potrebna jer glavni izazov vođe po Božjem srcu je kako biti vjeran Bogu kojeg ne vidi time što će biti lojalan Božjoj riječi i istovremeno surađivati s ljudima koje vidi i koji često ne žele biti odani Bogu i Njegovoj Riječi kojeg ne vide. Netko je dobro rekao: „Kada se hrabri ljudi maknu s pozornice onda klaunovi nastupaju.“
Još jedna od karakteristika pravog vođe je ljubav prema ljudima. Pravi vođa ne iskorištava ljude nego im iskazuje biblijsku ljubav koja je često puta bolna. Još jedna od karakteristika je poniznost. To je zanimljiva karakteristika koja je često puta krivo shvaćena jer ono što ljudi drže za poniznost je ponos u ljudskim očima i obrnuto. Tako vođa može držati i braniti Božju riječ i biti smatran arogantnim svadljivcem, a u Božjim očima je primjer poniznosti prema (Izaija 66:2).
I za kraj valja napomenuti da smo odgovorni neprestano učiti i razvijati se jer smo skloni komforu i izbjegavanju novih problema i izazova, radu na sebi… Ponekad su religiozne vođe više zainteresirane za imidž vođe nego za sam rad i odgovornosti koje ta „titula“ nosi. Lako je dati mnogo lijepih savjeta o vodstvu ali je teško to živjeti. Pravi pogled na sebe mora biti da smo samo instrumenti u Božjim rukama kako bismo poslužili Njegovim svrhama i namjerama za slavu Njegova Sina.
Muškarci, jesmo li spremni odazvati se Stvoriteljevom pozivu?