Ne mogu da se otmem utisku da se ljudi u ovo vreme i u okvirima protestantskih i evanđeoskih crkvenih zajednica sve više bave marketingom svojih lokalnih crkava i organizacija, shvatajući hrišćanstvo više kao biznis, nego što se bave objavljivanjem Carstva Božijeg koje dolazi i već je tu. Zato i nema ili ima malo novo-obraćenih ljudi u crkvama.
Naglašeni nacionalizam u crkvama je isto tako neprijatelj prave hrišćanske pobožnosti. Jer crkva, ako je zaista Hristova i da bi to bila, mora po Reči da bude mnogonacionalna po telu, a jedinstvena po Duhu. Religioznost će uvek naglasak da daje na nacionalnom, institucionalnom, organizacijskom, a ne na duhovnom jedinstvu u Hristu i kroz Hrista, koji je jedini i istiniti Posrednik između Boga i ljudi, a Crkva prava i duhovna je Njegovo Telo na zemlji.