“Zbog tebe nas ubijaju povazdan; drže nas kao ovce koje su za klanje.” (Rim 8:36b)
Dobro jutro! Vijesti o patnjama kršćana u Afganistanu ovih dana polako pronalaze put do nas. Službeni mediji ne pišu o tome, a kršćani uglavnom šute. No, vjerujem kako mnogi osjećaju nelagodu kad razmišljaju o tome. Ti kršćani, naime, nisu ni pobjegli, ni napustili svoju vjeru. Svijetu su poručili: ‘Nastavljamo kao i do sada!’. Tu su odluku mnogi već platili životom, a to je tek početak. Nimalo ne sumnjam da će svaki od njih gledati Boga oči u oči i primiti tada obilnu nagradu za svoju vjernost. Ali što će biti s nama? Pitam se imamo li mi uopće, ovako udobno ušuškani u udobnost svojih lagodnih života, dovoljno vjere da ih možemo zastupati pred Gospodinom u molitvama? Jer to je ono što možemo i trebamo činiti ako smo zaista Njegov
i.i.