Čujete li glas faraona s vrha piramide kako daje upute svojim vjernim i poslušnim službenicima, a koje drži u šaci po svim pokrajinama?
Čujete li kako mu raste nervoza u glasu dok im udjeljuje novu odredbu u ime općeg dobra u kraljevstvu: “Ako neće milom, onda će silom!”?
Čujete li kako sav treperi dok ih ohrabruje, tj. stimulira: “Požurite, podanici moji, sad je vrijeme, sad zapnite, sad i mladost svu prosvijetlite kako god znate i umijete!”
(Faraon im, usput, kao spominje dobrobit i jedinstvo sviju, iako, sam u sebi, dobro zna da pun je prijevare i zla.)
Zbilja, čujete li kako im faraon, svakome ponaosob, na uho šapće: “Blizu sam. Još malo i svako tijelo poklonit će mi se cijelo. I svi će kimnuti glavom kad ja kažem da jest bijelo ono što, zapravo, jest crno .”
***
Ono što faraon također zna jest to da blizu mu je skoro kraj pa ‘mora’, je li, biti takav.
Ono što faraon i gotovo svi podanici ne znaju, tj. ne žele znati jest to da od faraona ima jači vladar koji od svoga plana, također, neće odustati.
To je vladar od koga bi trebali svi strepiti i zadrhtati prije nego se obori na njih. Kad već nisu prepoznali njegove očite, čak ljubavne, znakove i (dragovoljno) primili prosvjetljenje prema istini.
To je prosvjetljenje koje se ne prima ni na ruku ni na čelo, nego u srce. I donosi stvarnu (trajnu) slobodu i zdravlje.