“Sine čovječji, ti stanuješ usred uporna roda, što ima oči da vidi, a ipak ne vidi; ima uši da čuje, a ipak ne čuje. Zaista, oni su tvrdokoran rod.” (Ez 12:2)
Dobro jutro! Razmišljam o riječima što ih je Bog izgovorio Ezekielu. Nisu dane za ovo vrijeme, ali mu izvrsno pristaju. Namnožilo se opačina posvuda oko nas, ali nitko ne haje. Svijet hrli svome kraju bez imalo straha od Boga živoga. A oni koji sebe nazivaju Božjom djecom sve su sličniji svijetu. Iako imaju oči da vide, sve ih čvršće zatvaraju. I uši su im postale beskorisne, jer Boga ne čuju. Uzalud im se govori i poziva na svetost i pokajanje – širok je put zagospodario njihovim srcima. Pokaj se i odvrati od grijeha narode moj! Zar ne vidiš da se sprema kazna tvojim opačinama i sud tvojem nevjerstvu? Pokaj se i posveti, ne dozvoli da te vuci odvedu u smrt.