“…znajući da nevolja vodi strpljivosti, a strpljivost pouzdanosti, a pouzdanost nadi…” (Rim 5:3b-4)
Dobro jutro! Religioznom čovjeku ove riječi ne mogu biti utjeha, jer on nema Duha Božjeg. Ma koliko snažan bio, ne može mu razum osvjedočiti srce u Božju istinu! A kako bi razum i mogao čvrsto povjerovati u Božju suverenost nad svakom situacijom, kad se sve oko njega ljulja i ruši? Ali, tko ima Duha Božjeg, može i mora znati kako ni u jednom trenutku nije prepušten samome sebi. Zaista, samo čovjek po Duhu povezan sa Bogom može strpljivo stajati usred oluje i čekati na njega. Za sve druge ljude to je ludost i prazna priča. Ali, ne radi se tu samo o Božjoj ljubavi prema svom djetetu kojeg ljubomorno štiti. Prolazak kroz nevolje nužan je test na putu kojim Gospodin gradi u nama svoj karakter. Rasteš li na tom putu?