“Što ako je način na koji gledamo problem, već dio problema?”
(Slavoj Žižek)
Dobro pitanje slovenskog filozofa, kojega smatraju među 20 najvećih filozofa današnjice.
Doista, ‘način na koji gledamo neki problem’ može itekako biti problematičan.
Na primjer, vozite auto i jako vam se žuri, a ispred vas auto vozi toliko sporo da je teško ‘odoljeti’ nešto ne reći, ili barem promisliti.
No, ako u toj situaciji promislimo nešto od ovoga: ‘Možda je čovjek star pa vozi oprezno’, ‘Možda ne smije voziti brže zbog kvara motora pa upravo lagano ide prema svom automehničaru’, ‘Možda je čovjek upravo primio neku lošu vijest i zamišljen je’, ‘Možda se čovjek osjeća loše i čeka prvo ugibalište gdje može zaustaviti auto’ itd., onda bismo se doista mogli približiti ispravnom gledanju na problem ‘ispred nas’.
Naime, ako jednostrano donesemo zaključak, neimajući u vidu pravu sliku, naše misli, osjećaji, riječi i djela će pratiti naše krivo ili ograničeno definiranje ‘problema’.
Tako je to i u kudikamo važnijim i složenijim životnim situacijama. Stoga, polako ‘vozimo’, tj. polako donosimo zaključke. Ili ih nemojmo uopće donositi bez dodatnog (unutarnjeg) napora.
Jer postoje ljudi i situacije oko nas do kojih nam je mnogo više stalo nego do nepoznatog vozača ispred nas.