“Gospodin je dobrostiv onome koji ga čeka, duši koja ga traži.” (Tuž 3:25)
Dobro jutro! Četrdeset i tri retka opisivanja nesreće prethodi ovome retku. Jeruzalem je bio razoren, Hram opljačkan, a njegovi su stanovnici nakon duge patnje poubijani. Oni malobrojni koji su preživjeli bili su izmučeni i izgladnjeli, ali i svjesni da su primili pravednu Božju kaznu za svoja nedjela. Ipak, to ih ne odvodi u mržnju prema Bogu nego u pokajanje. Usred nevolje opstao je sveti ostatak, šačica onih koji se Boga boje, ali ga i ljube. Oni znaju da ‘Gospodin ne odbacuje zauvijek. Ako i dosudi nevolju, on se i smiluje u veličini svoje milosti’ (31-32). I mi bi danas toga trebali biti svjesni. Ispitajmo zato svoje živote bez oklijevanja, nemojmo čekati Božji sud. Odrecimo se svakog grijeha i priđimo Gospodinu sa iskrenim pokajanjem.