“I dozvavši apostole, odrediše im kaznu šibanja, zatim im zaprijetiše da ne govore više u Isusovo ime i otpustiše ih. A oni otiđoše od Velikoga vijeća radujući se što su bili smatrani dostojnima podnijeti zlostavljanje za Ime. I nisu prestajali svaki dan u Hramu i po kućama naučavati i propovijedati evanđelje o Kristu Isusu.” (Dje 5:40-42)
Povijest Crkve je povijest progona, zlostavljanja i mučenja kršćana zbog njihove vjere. Međutim, bilo bi pogrešno reći da su samo kršćani kroz povijest proganjani. Istina je, zapravo, da dominantna vjera u nekom društvu uvijek teži da pripadnike svih drugih vjera sa teritorija koji smatra svojim – udalji ili barem stavi pod kontrolu.
A ključni argument za vrstu reakcije koja će biti primjenjena prema nekoj drugoj vjeri je procjena da li, i u kojoj mjeri, ta druga ili drugačija vjera ugrožava autoritet i interese dominantne vjere. Tako imamo intervale u kojima je neka vjera tolerirana, pa zatim snažno progonjena, da bi u nekom drugom vremenu opet bila potpuno ili djelomično tolerirana ili čak prihvaćena.
A progon kršćanske vjere započeo je već za Isusovog boravka na zemlji. U vremenu dok Isus svoju Crkvu još nije bio ni ustanovio već su mu izvjesni vjerski velikodostojnici radili o glavi…