Predgovor autora:
PROBUDI SE, CRKVO BOŽJA!
“I druge ovce imam,
koje nisu iz ovoga ovčinjaka,
i njih mi valja dovesti,
i čut će moj glas,
i bit će jedno stado i jedan pastir.”
(Evanđelje po Ivanu 10:16)
Jedan je Bog i jedna je Riječ Boga živoga – Biblija. Ali je nebrojeno mnogo tumača te iste riječi koji se u svojim tumačenjima vrlo često, čak ni uz najbolju volju i međusobno uvažavanje, ne mogu dogovoriti.
Nije to slučajno, niti je Bog pogriješio kada je dao da nam bude zapisana njegova sveta i živa Riječ. No kada bismo uistinu Bibliju tumačili onako kako je to predvidio i zapovijedio njezin Autor, sva bi tumačenja bila podudarna do poslijednjeg slova.
Ali, ljudi Sveta Pisma tumače onako kako su od drugih ljudi poučeni da čine, uzdajući se pri tom u vlastitu sposobnost razumjevanja, kao i u prethodna tumačenja onih ljudi koji su, po njihovoj procjeni, dostojni toga da im se vjeruje.
Takvo tumačenje Biblije neumitno oblikuje i tradicija, čak i u onim kršćanskim sredinama koje se ljudske predaje odriču i javno ispovijedaju načelo “Sola Scriptura” (“Samo Pismo”). No, dozvolite da objasnim, nije problem u tradiciji koja može biti i dobra i loša, nego u samovoljnom tumačenju Riječi Božje, onom bez vodstva Nebeskog Učitelja.
Stoga, dakle, ukoliko ne dozvolimo Bogu da po svome Svetom Duhu bude jedini i mjerodavni tumač svoje vlastite Riječi, i dalje ćemo umjesto skladne i savršene melodije proizvoditi tek zaglušujuču buku. Kakav je to žalostan prizor za ovaj napaćeni svijet: mnogi se nazivaju učenicima Isusa iz Nazareta, no ili međusobno ne razgovaraju, ili se stalno oko nečega prepiru.
Neka nas ne čudi zato što je največi prigovor ljudi iz svijeta onim vjernicima koji ih pokušavaju evangelizirati, upravo velika nevjerodostojnost njihova svjedočanstva zbog rascjepkanosti lokalne crkve. “Kome da vjerujemo?”, pitaju se zbunjeno, a zatim se ili sasvim udaljavaju od kršćanske vjere, ili se priklanjanju onoj kršćanskoj struji koja im u tom trenutku izgleda najprihvatljivija. Nažalost, tako mnogi u svom izboru upadaju u zamku jalove religioznosti koja ih priječi da na ispravan način upoznaju Boga koji ih je pozvao.
Ono što ljudi iz svijeta ne mogu znati, a čini se da mnogi ili većina današnjih kršćana još ne razumiju, je činjenica da unatoč brojnim ljudskim organizacijama postoji samo jedna sveopća Crkva, Tijelo Kristovo, i samo po jedna lokalna crkva u svakom gradu, sačinjena od pojedinaca – vjernika iz različitih lokalnih zajednica.
Ova tvrdnja ne sviđa se i ne može biti sa odobravanjem dočekana od strane onih koji pokušavaju sebi prisvojiti status jedine pravovjerne Isusove crkve, bez obzira o kojoj skupini kršćana govorimo. Ali je ona neophodna da shvatimo kako izjava da je Isus glava Tijela Kristovog, nije samo isprazna floskula, nego stvarnost o kojoj nam jasno i nedvosmisleno svjedoči Biblija. Ne treba svemogući Bog posrednike, ni zastupnike da budu njegovi zamjenici za zemlji! Naš Bog je moćan Bog i više je nego sposoban i voljan voditi svoju Crkvu.
Stoga i ovih 365 jutarnjih promišljanja, dijelić po dijelić, nepretenciozno ali ustrajno preispituje mnoge nauke i tvrdnje u koje vjerujemo. Ne radi se tu o naturanju neke doktrine ili o kakvom novom ili starom ljudskom nauku. Baš naprotiv, riječ je o pokušaju da se iz naših glava jednom za uvijek izbace neka lažna i biblijski neutemeljena vjerovanja koja nas poput utega na nogama spriječavaju da uspješno isplivamo svoj životni maraton.
Završavam istim riječima kao i do sada, sa željom da vam budu na ohrabrenje.
Budite, dakle, otvorena uma za svjedočanstvo Božje Riječi, te kritički preispitajte sve što sam napisao. Zadržite ono što je vrijedno i odbacite sve ono što možda odstupa od istinite i nepromjenljive Riječi Boga živoga.
Milost vam i mir od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista!
KNJIGU U .pdf FORMATU BESPLATNO MOŽETE PREUZETI OVDJE !