“Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina, kome je uzdanje Gospodin!” (Jer 17:7)
Dobro jutro! Svaki kršćanin želi blagoslove u svom životu, ali ipak mnogi ne baštine dana im obećanja. To je zato jer nije svatko spreman umrijeti sebi da bi Krist živio u njemu. A ako nema predanja Gospodinu ne može biti ni stvarnog pouzdanja u njega, osim na riječima. Nebrojeno sam puta čuo kršćane kako kažu: ‘Vjerujem Bogu!’, a svoje su uzdanje stavili u čovjeka. Nebitno je pri tom radi li se o Božjem sluzi, prijatelju, nekom zemaljskom moćniku ili vlastitim sposobnostima. Jer Gospodin kaže: ‘Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka’ i dodaje: ‘Čije se srce odvraća od Boga’. Retci su to iste poruke iz koje tako rado citiramo naslovni stih. Dobro bi bilo za svakog od nas da pažljivo ispita svoj život i sazna u koga se zaista uzda!