Predgovor autora:
JESMO LI ONO ŠTO MISLIMO DA JESMO?
“A Savao je bio pristao na njegovo umorstvo.”
(Djela Apostolska 8:1a)
Cjenjeni čitatelju, savjetujem ti da zastaneš i dobro razmisliš prije nego doneseš svoj sud o promišljanjima koja ćeš pronaći u ovoj knjizi. Jer, možda ćeš i ti biti jedan od onih koji su se u nečemu prepoznali. A ako se to dogodi, vjeruj mi da nije bilo slučajno.
Da, možda se nešto od toga odnosi baš na tebe. Ja to ne mogu, ali i ne trebam znati. Ipak, svjestan sam kako ovi tekstovi nisu nastajali slučajno. I znam kako nisu ni moja snaga, ni moja upornost zaslužni što oni, bez ijednog dana pauze, već više od pet godina neumorno izlaze pod prstima mojih ruku. Gospodin je taj koji mi ih stavlja na srce svakoga dana, govoreći mi kroz slijed mojih vlastitih misli. Ja uistinu ne tvrdim kako su ova promišljanja poruka od Boga, niti su ona Božja Riječ, ali slutim Njegovo nadahnuće i “čujem” blagi glas kojim me kori kada pišem o nečemu u čemu i sam griješim ili nisam dovoljno dobar.
Radujem se stoga jer znam da je putem tih jutarnjih promišljanja Gospodin mnogo puta progovorio za moj život. Bilo da me ohrabrio, ukorio ili nečemu poučio, ove su poruke postale nezaobilazna duhovna hrana za svako moje jutro. Srećom, ne samo meni. Primio sam mnoge komentare čitatelja kojima su neke od mojih jutarnjih poruka došle “kao melem na srce”, neočekivani uvid ili dobrodošlo upozorenje.
A za sve dobro što su ove poruke nekome donjele zahvaljujem Onome koji je izvor svakog dobrog nadahnuća – našem brižnom nebeskom Ocu i njegovom Sinu po kojemu jedinom možemo biti opravdani.
Svjestan sam, također, i činjenice kako svi ovdje izneseni stavovi ne moraju nužno biti ispravni. Iako se trudim u svemu držati Pisma i ne odstupati od njega, uviđam kako se tijekom proteklih godina moja spoznaja mijenjala, a s njom i sadržaj jutarnjih tekstova. Zato za sve možebitne pogreške valja okriviti mene. Ta nije Gospodin kriv što sam ja nesavršen i slab, nesklon promjenama i pogrešiv baš kao i svako drugo ljudsko biće. Iako su mi neki spočitali kako nemam pravo “propovijedati” i poučavati druge, ne pada mi na pamet glumiti nekog “superduhovnog” i savršenog kršćanina. Ja to svakako nisam, niti želim biti. Jedino što želim je dozvoliti Gospodinu da me izgradi u valjanog slugu koji vjerno vrši zapovjedi svoga gospodara. A isto želim i tebi.
Stoga, dok čitaš jutarnju poruku promisli – možda je napisana baš za tebe i za tvoje srce:
Jer misliš da si u redu i da živiš dobro?
Jer vjeruješ onako kako su te naučili?
Jer vjeruješ onima koji su te to naučili?
Ili zato jer vjeruješ sebi i svojim sposobnostima?
Kako god da jest, sjeti se onih mudrih Židova iz Bereje. I oni su čuli isti nauk kao i svi ostali. Ali su najprije zastali, izvadili Pisma i provjerili što Bog kaže. Tek tada su prihvatili radosnu vijest znajući da je točna.
Nažalost, većina nominalnih kršćana, u svim denominacijama, i izvan njih, ne provjerava valjano nauke kojima su poučeni.
Oni su, upravo poput Savla, čvrsto uvjereni u ono što znaju i oštro se odupiru svemu što odudara od onoga čemu su naučeni. No, Savlu se desio susret sa uskrslim Isusom koji je zauvijek promijenio njegov život. Od čovjeka koji je fanatično progonio kršćane i vodio ih u smrt postao je ne samo kršćanin, nego i jedan od najizvrsnijih Božjih slugu ikada!
Zato bi svi mi, svatko za sebe, trebali temeljito proučavati Božju Riječ i dozvoliti Duhu Božjem ‘da nas uvede u svu istinu’, ma kakva ona bila. U protivnom, mogli bismo i mi na kraju čuti riječi: ‘Nikada vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’ (Mt 7:23).
Promisli i o ovome. Kada bi zapitao prolaznike na ulici što je to kršćanstvo i tko su to kršćani, učas bi dobio odgovor. Vjerojatno se nitko od njih ne bi ni trenutak zamislio, već bi spremno izrekao svoj stav, ne posumnjavši kako je odgovor možda nepotpun ili čak netočan. Jer to je nešto što se u našem narodu naprosto zna.
No kada bi to isto pitanje postavio u nekoj od danas vrlo brojnih kršćanskih zajednica, dobio bi nešto određeniji, ali u osnovi isti odgovor. Kršćani su sljedbenici Isusa Krista iz Nazareta, bogočovjeka koji je na križu otkupio grijehe svijeta. U tom se dijelu priče svi kršćani slažu. No čim se dotaknemo pitanja crkve odgovori postanu posve različiti.
I upravo tu nastaje kratki spoj u mnogim glavama. Kršćanskih crkava, zajednica, skupina – nazovi ih kako god hoćeš – ima zastrašujuće veliki broj. I niti su sve iste, niti naučavaju jednak nauk, niti imaju iste prakse. Često jedni druge isključuju i smatraju neistomišljenike poganima, vrednujući ih prema vlastitim pravilima i spoznaji.
Tako su tijekom dvije tisuće godina takozvanog kršćanstva svakojake doktrine i teologije zatrovale i, nažalost, upropastile i za vječnost izgubile mnoge dragocijene duše. No, krivca za takvo stanje ne treba tražiti u crkvama. Krivac je poznat i to od početka svijeta, pa ništa od ovoga što nam se događa nije ni novo, ni neočekivano.
Zli knez ovoga svijeta je taj koji ne štedi truda da zavede sve one koji se zavesti daju. Već u prvim poslanicama Novog Zavjeta čitamo kako su se lokalne zajednice bez prestanka suočavale sa krivovjerjima i zastranjenjima. Ne treba te onda čuditi žalosno stanje današnjeg kršćanstva.
Stoga te i pozivam, dragi čitatelju, da ne budeš jedan od onih koje voda nosi, već da zaplivaš protiv struje, kao Isus. Jer mnogo je pozvanih, ali malo odabranih…
Završavam onim istim riječima kao i do sada, sa željom da ti budu na ohrabrenje.
Budi, dakle, otvorena uma za svjedočanstvo Božje Riječi, te kritički preispitaj sve što sam napisao. Zadrži ono što je vrijedno i odbaci sve ono što možda odstupa od istinite i nepromjenjive Riječi Boga živoga.
Milost ti i mir od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista!
KNJIGU U .PDF FORMATU MOŽETE PREUZETI OVDJE !