(promišljanje o izazovu zajedništva kršćana u 21.stoljeću)
“Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina
našega Isusa Krista, da svi jednako
govorite i da ne bude među vama razdora;
budite savršeni u istoj misli i istom duhu.”
(1.Kor 1:10)
▶️ Umjesto uvoda…
Svijet se upravo suočio na najvećom promjenom u novijoj povijesti. Jedan relativno neopasan virus bacio je na koljena sve države svijeta. Promjene koje su zbog toga nastale nastupile su nezamislivom i neočekivanom brzinom. Doslovno preko noći sve se promijenilo i čini se kako ni jedno područje ljudskog življenja nije ostalo netaknuto.
Kao izravna posljedica uvedenih kriznih mjera, sve što smo podrazumijevali kao čvrste i nepromjenljive činjenice o funkcioniranju svijeta i života odjednom je postalo podložno preispitivanju i redefiniranju. A jedno od područja koje neminovno doživljava najveće promjene su ljudski odnosi u zajedništvu.
U jednom trenutku izolacija i karantena postali su dominantni pojmovi. Uvedena je zabrana okupljanja. Socijalni kontakti su preko noći ograničeni i svedeni samo na ono nužno. Obiteljski domovi najednom su postali izolirani otoci u moru policijske države. A kretanje ljudi svedeno je na minimum, uz obilje ograničavajućih mjera.
Po prvi put od izlaska kršćanstva iz katakombi u cijelom je svijetu simultano došlo do zabrane kršćanskih i drugih vjerskih okupljanja, a crkveni prostori zjapili su prazni. I kao u nekom znanstveno-fantastičnom filmu – odjednom je u pomoć uskočila tehnologija nudeći surogat stvarnih odnosa u virtualnom svijetu. Naizgled dobra i učinkovita alternativa zbiljskom fizičkom druženju donijela je nove izazove s kojima se sada moramo suočiti….