“On je od jednoga stvorio sav ljudski rod i rasporedio ga po svoj zemaljskoj površini; postavio je određena vremena i granice za prebivanje ljudi, da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga od nas.” (Dj 17:26-27)
Dobro jutro! Nikada ljudima ove riječi nisu zvučale čudnije i nelogičnije nego danas. Jer se čovjek napretkom znanosti naduo od vlastitog umovanja. Sa porastom znanja, naime, došla je oholost, a sa njom lažan osjećaj svemoći. U takvom okružju nema mjesta za suverenog Boga. Umjesto živog Stvoritelja ustoličen je idol znanosti i racionalizma. Istina o svijetu i životu zastrta je fino otkanom maglom. Ali se Boga ne može sakriti, niti pobjeći od njega! Čovječanstvo je okrenulo glavu od Boga, ali Bog nije od čovjeka. Još uvijek, poput Pavla, možemo svjedočiti živog Boga.