“A kad je bila krštena ona i njezina kuća, zamoli govoreći: ‘Ako mislite da sam vjerna Gospodinu, uđite u moju kuću i ostanite!’ Natjerala nas je da prihvatimo.” (Dj 16:15)
Dobro jutro! Poniznost se često promatra kao znak slabosti. Čak ju i neki kršćani tako doživljavaju. No, to je daleko od istine. Biti ponizan potpuno je u duhu zapovijedi: ‘Smatrajte jedni druge većima od sebe’ (Fil 2:3). Ali to ne znači biti slab! Ova žena, Lidija, dobro je znala što želi i čvrsto se zauzela da to postigne, ali u poniznosti. Moguće je, dakle, biti i čvrst i ponizan! Bitno je shvatiti kako ‘pognuti koljena’ nije isto što i ‘saviti kičmu’. Jer neće Božja sila, kada dođe u nečiji život, obremeniti čovjeka, nego će ga još više ojačati u svemu što je sveto, čisto i ugodno Bogu. Ta nismo pozvani biti slabići nego vojnici-mirotvorci!