“Tako niti je što onaj koji sadi, ni onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje te raste.” (1.Kor 3:7)
Dobro jutro! Svatko tko je makar u jednom trenutku dobio priliku da nešto uradi za Gospodina suočio se s istom kušnjom. A što je veća i važnija ta služba u ljudskim očima, to je veći izazov ponosa i duhovne oholosti. Problem je u čovjekovom poimanju službe. Svjetovan pogled u njoj vidi priliku da uveća svoj ugled, vlast i korist. Duhovan pogled, naprotiv, ne gleda na sebe, nego na druge. Stoga u svemu vidi potrebu drugih koju želi zadovoljiti. Također, tjelesan čovjek sebi pripisuje zasluge za svoj rad pa očekuje nagradu ili barem tapšanje po ramenu. No, duhovan čovjek zna kako je Bog onaj koji radi, pa ponizno vrši dužnosti na koje je pozvan. A postoji i test: smatraš li drugoga većim od sebe ili ga gledaš s visoka?