“…utješili smo se, braćo, zbog vas, u svoj svojoj bijedi i nevolji, vašom vjerom.” (1.Sol 3:7)
Dobro jutro! Istinski Božji sluga ne živi za sebe. On živi za Krista tako što se daje drugima. A prema tim ‘drugima’ odnosi se sa većom brigom i pažnjom nego prema sebi. U trenutku dok piše ove retke Pavao je bolno svjestan kako je sa Solunjanima bio kratkih pet tjedana. Mnogo je toga ostavio drugima da dovrše. A ni Timotej se nije vratio samo sa lijepim vijestima. Neke je stvari trebalo dodatno objasniti i pridodati uzornoj vjeri Crkve u Solunu. Zato su vlastite nevolje morale ostati po strani dok Pavao ne napiše svoju prvu poslanicu. Jer, što je važnije od dobrobiti Božjeg stada? Ovaj stav nužan je i danas. Ako ga tko nema, ne bi smio ni sanjati o služenju drugima u Crkvi Božjoj, jer će u protivnom biti kao najamnik.