“Pili smo u ogromnim količinama i uništavali više opreme nego što je potrebno. Odlučili smo biti stvarno odvratni i otežavati posao novinarima. Ništa nismo uzimali ozbiljno. Imali smo osjećaj da sve moramo uništiti još u zametku. Svima drugima željeli smo zagorčati život.” (K. Cobain)
“Nadam se da ću prije umrijeti nego se pretvorim u Petea Townsenda. Smiješno bi izgledalo kada bih to što sada radim, činio i s 40 godina. Zato si želim uništiti karijeru prije nego što bude prekasno.“ (K. Cobain)
Danas, 20.02.2022., Kurt Cobain bi slavio 55. rođendan da nije, u trenutku rastrojstva, digao ruku na sebe.
Patnja njegove duše je bila velika. Možda nikada nije mogao preboljeti rastavu roditelja u ranoj dobi, možda se nije mogao ‘pomiriti’ s licemjernim svijetom oko sebe… Možda.
…
Zaista, velika je praznina u srcu čovjekovu. Čak i kad je cijeli svijet pod njim. Jer vrhunci ovoga svijeta ne mogu ispuniti iskonsku potrebu ljudskog srca.
A posebno ne može ako je mlada duša nekoć i negdje bila ranjena…kad joj je učinjena neka nepravda. Kad je doživjela neki gubitak.
Čovjek ne mora dignuti ruku na sebe da bi se, prije ili kasnije, očitovala njegova nesretnost. Dovoljno je da se ne zna slatko i iskreno nasmijati. Dovoljno je da ne zna suosjećati.
Dovoljno je da stalno nemiran i tjeskoban. Zapravo, dovoljno je da ne traži Boga…
Šteta. Jer dragocjen je i vrijedan svaki čovjek u očima svoga Stvoritelja. Tko dopusti, uvijek se oduševi koliko je Bog dobar i milostiv – i jak.
Tako, kad ne zna ni gdje bi ni kome bi, svaki čovjek ima mogućnost podignuti ruke prema Nebu, a ne prema sebi.