“…tako da vi postadoste uzor svima vjernicima u Makedoniji i Ahaji.” (1.Sol 1:7)
Dobro jutro! Kako je lijepo čitati o dobrom svjedočanstvu vjernika! Ovakva nas izvješća vesele i ulijevaju nadu kako ćemo i mi svjedočiti nečem sličnom. Međutim, trezven pogled na stanje Božjih Crkava na Balkanu, a i šire, otkriva nam ponešto drugačiju sliku. Gdje je to jedinstvo i jednomislenost u Kristu koje nas čini bliskim sa braćom i sestrama koje nikada nismo uživo vidjeli? Nije da ga nema, ali opažam mnogo podjela među nama koji sebe nazivamo Božjom Djecom. Kako to može biti? Možda tako što nismo uzor jedni drugima? Jer, kada bi zaista živjeli sveto i pobožno kao što volimo vjerovati da živimo, svi bismo bili u istoj misli i u istom Duhu. Uistinu, jedan je Krist i nije razdijeljen između sebe. Što ako ga ne nasljeduješ dobro?