A bilo je i vremena kad sam se spuštao ispod onog što jesam, a to definitivno nije poniznost.
Tražio bi oproste i tamo gdje krivice nisam vidio. Umanjivao se ispred čovjeka samo da ga zadovoljnim, nebili mu se dopao, nebili me potapšao po ramenima, sažalio se nadamnom.
A on? Ni tako skrušenog prihvatio me nebi. Na moju poniznost dobio bi još optužbi, još tereta. Stajao bi iznad mene i gunđao, gledajući me u potiljak.
Zapamtite; Nisu svi kao Otac da te dočekaju raširenih ruku. Oni se samo slično zovu, oni su samo završili neke škole za voditelje, Ili su se sami instalirali. Oni su samo tu iz prestiža nekog, ega vlastitog. I uživaju u toj ulozi, godi im. ‘Njihova’ se crkva znakovito zove ‘Riječ života’ ili ‘Milost’ ali u njima nema toga.
Jesi li i ti ljut na sebe? Koliko vremena izgubljenog ugađajući čovjeku. Na sreću u nekom trenutku rasta dobiješ onaj dar preispitivanja. To vam je ono kad stanete ispred nekoga. Onda se događa nešto što nije verbalna komunikacija, to je rekao bih više test spoznaje. Duh ispitiva ‘duha’.
Zbog takvih sposobnosti pobijedili smo manipulaciju. Prepoznali smo tko je tu vuk a tko ovca. I tko je Pastir znamo. Ako već nisi, traži od Boga taj dar. On nije popularan među farizejima, zaziru od njega.
Možda si već doživio da ljudi ne mogu opstati u tvojoj prisutnosti. Svaka tama naime biva osvjetljena pred svjetlom. To je zakon koji radi bez presedana i u njega smo uključeni svi mi. Dosta je više laži, dosta je obmana. Iskupljujte vrijeme.