A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: “I ti bijaše s Isusom Galilejcem.” On pred svima zanijeka: “Ne znam što govoriš.” Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: “Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.” On opet zanijeka sa zakletvom: “Ne znam toga čovjeka.”
Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: “Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!”. On se tada stane zaklinjati i preklinjati: “Ne znam toga čovjeka.” I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: “Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.” I iziđe te gorko zaplaka.
(Mt.26:69-75)
Bog nas poziva na iskrenost i kaže da je laž grijeh.
Nije li to sasvim jasno?
Pa ipak, svijet oko nas rado govori o “maloj” i “velikoj” laži.
Spominje se i nekakva “bijela laž” koja, navodno nije laž jer je “opravdana” dobrim namjerama.
Kažu čak: “Laž je ponekad nužna, ne može se izbjeći.”
I kad to kažu, lažu…