“Jer nijedan među njima nije bio u oskudici…” (Dj 4:34a)
Dobro jutro! Ovo je jedan od onih biblijskih redaka preko kojih se obično brzo preleti. Dođe tada misao poput ove: ‘Da, bilo je to tako i to je dobro.’ Ali, izostane li tada usporedba sa našim vlastitim životom, uzalud smo čitali. Nama je drago pozvati se na Božje obećanje kako će on podmiriti sve naše potrebe. Ali, razmišljamo li kada o tome kako on to radi? Ne sjećam se, naime, da mi je ikada pala mana s neba, ali dobro pamtim bližnje koji su mi pomogli. Uistinu, Bog nas često blagosilja po ljudima. No, to također znači kako bismo i mi trebali biti takvi ljudi. Ako tvrdimo da smo u Kristu, njegova ljubav u nama mora biti očita. A ona se najbolje vidi u našem odnosu prema bližnjem. Jer tko ne ljubi bližnjega kojeg vidi, kako će ljubiti Boga kojeg ne vidi?