Iz daleke tuđe neke zemje
Čovik vire doša je ovod
Ča s Neba je primi, on je dili
Jubav, Nadu, Rič ča ne blidi
Po nevojan Otac ga je kripi
Nad pukon on je moli, plaka
Bez Sidra svog nije nikad bi
Bonaca Božja njega je takla
U zemji toj di reste brnistra,
Pod Mosoron tin di cipa bura
Kraj mora teg di je narav vrila
Di bol dušu stišće, išće kruva
Put, Svitlo i snagu vična mira
Griju kontra on je svidočija
Zna je čisto – i caru triba vira
Da bez Krista ni on spasa nima
Iz daleke tuđe neke zemje
Čovik doša, život svoj da ovod
Krv mu tekla ka sveto sime
Po tleju di mi sad hodimo
A ka’ bi danas među nas stiga
Pa vidi kako mi dižemo njega
Sigurno bi odma reka, vika
‘Ne, ne mene, nego Krista!’
U zemji toj di reste brnistra
Pod Mosoron tin di cipa bura
Kraj mora teg di narav je vrila
Di bol dušu stišće, išće kruva
Put, Svitlo i snagu vična mira
Griju kontra on je svidočija
Zna je – svitu cilon triba vira
Je, sol je Božja Duje bija