“Imam sve što mi treba i trebao bi biti sretan. Ali sam nesretan već par dana. Što je najgore ne znam zašto. Obuzela me tuga i usamljenost. Ne znam što mi je činiti. Sam u sebi i od sebe ne mogu roditi sreću. Znam da je Isus uz mene, ali nemam snage za ništa…”
Napisao mi je ovo jedan dragi prijatelj u trenutku depresije. Da, depresija napada i kršćane.
Možda ćete reći: ‘To se kršćanima ne bi smjelo dogoditi’ i ja ću se rado suglasiti s vama.
Nažalost, stvarnost nam pokazuje kako depresija nije samo duševno stanje, nego i ozbiljna bolest koja, ako se ne liječi, može biti i smrtonosna. Upravo zbog toga joj ne smijemo olako pristupiti, niti je smijemo ignorirati.
Kažete li sada: ‘Ova osoba nije kršćanin, iako sebe tako naziva’, morati ćete snositi odgovornost pred Bogom za takav stav.
Jer, Gospodin nam nije kazao ‘to nije tvoja briga’, nego nas je kroz niz primjera, poput prispodobe o milostivom Samarijancu, uputio da se na tuđu nevolju ne oglušujemo…