„Čujte sada, vi koji govorite: Danas ili sutra otputovaćemo u taj i taj grad, pa ćemo tamo provesti godinu dana, trgovati i zaraditi. Pa vi ne znate ni šta će biti sutra! Jer, šta je vaš život? Vi ste izmaglica koja se načas pojavi, a onda iščezne. Umesto da govorite: ‘Ako bude ugodno Gospodu i ako budemo živi, učinićemo ovo ili ono’, vi se razmećete zbog svoje nadmenosti, pravite se važni: a svako ovakvo razmetanje i hvalisanje je zlo“ (Jk 4:13-16).
Ova nadmenost je poput bezumlja. Reč Božja bezumnim naziva dvojicu ljudi. „Reče bezumnik u srcu svom: ‘Nema Boga’…“ (Ps 53:1a). Drugi bezumnik je bogati čovek koji je rekao: „Srušiću žitnice moje i sagradiću veće i sakupiću svo moje žito i reći ću svojoj duši: dušo, mnogo dobra imaš za mnoge godine: naslađuj se, jedi, pij i veseli se“. Ali mu Bog kaza: „Bezumniče! Ove noći će ti biti uzeta duša; kome će ostati sve što si pripremio? (Lk 12:18-20)
Svakog dana se dešava tako mnogo smrtnih slučajeva. Koliko ljudi umire i odlazi svake sekunde, vreme nas razara, svaki trenutak koji prođe oduzima nam deo života. Dakle, pitanje je spoznaje da to na vreme shvatimo i da u ostatku svog života, po milosti, sa verom u srcu činimo mnogo više duhovnih stvari i dobrih dela.
Misao o smrti je toliko dragocena i važna da predstavlja osnovu duhovnog života. Smrt je neprijatelj našeg postojanja i jedini način da je pobedimo je u Hristu. Isus je vaskrsenjem nadvladao smrt (1 Kor 15:55) . Mi se ne zaustavljamo pred smrću, zato što su smrt vrata na koja ulazimo, jer znamo da se iza vrata nalazi Hristos i radosno ih otvaramo. Istovremeno, ako bez Hrista ulazimo na ova vrata, ulaz će za nas biti veoma bolan. Hrišćanin uvek treba da bude spreman za ovaj prelazak iz ovozemaljskog u onostrano. Smrt za nas postaje prelaz iz privremenog i prolaznog ka večnom. Od truležnih stvari ka netruležnima, iz ovog sveta ka večnom životu s Gospodom. Ako verujemo da ćemo ugledati Hrista Gospoda i svog Spasitelja Kojeg smo zavoleli u svom životu, tražili Ga i težili ka Njemu, onda ćemo zaista u momentu prelaska osećati potpuni mir kroz prisustvo Duha Svetoga koje nam daje nadu i čvrstu, nepokolebljivu sigurnost u večni život.
Zato, ne žurimo u sutra, proživimo bogougodno današnji dan, što možemo lepše, bolje, radosnije, blagoslovenije uz Božju pomoć. Pustimo sutrašnji dan, on ne pripada nama, pripada Bogu, isto kao i jučerašnji dan, on je prošao i to je gotovo. Ne hvalimo se sutrašnjim danom, jer ne znamo šta koji dan donosi (Prič. Sol 27:1). Ne brinimo se za sutra, jer će se sutra brinuti za sebe. Svaki dan ima dovoljno svojih nevolja i dosta je svakom danu zla svoga (Mt 6:34). Uvek gledajmo samo na danas i govorimo ovako: „S Božjom pomoću, ako Gospod da i budemo živi, učinićemo to i to“.