“Vi ste, braćo, zaista pozvani na slobodu;
samo ne dajte da sloboda bude izlika tijelu,
nego ljubavlju služite jedan drugome!”
(Gal 5:13)
Drugi prigovor: “Samo odabrani pojedinci su kvalificirani služiti”
Ukoliko ne razumijemo ispravno novozavjetno značenje pojma ‘služenje’ lako se možemo naći zbunjeni pred naizgled kontradiktornim učenjima o kršćanskom služenju.
Razjasnimo najprije što znači služiti nekome.
To nije samo učiniti nekome dobro djelo ili zadovoljiti nečiju potrebu. Služiti je više nego pomoći, ugoditi ili donijeti nekome neku korist. U prvom redu, služiti nekome znači svoju volju podložiti nekome drugome. Doslovno rečeno, to znači biti sluga.
To znači da želimo li nekome služiti najprije moramo odustati od sebe i svojih želja kako bismo se posvetili zadovoljenju potreba ili želja onoga kome služimo.
Jer je za vrijeme dok služi sluga podvrgnut volji svog gospodara.
Ali za razliku od roba koji je silom primoran na poslušnost, služenje sluge je uvijek dobrovoljan izbor. Sluga, dakle, ima slobodu odlučivanja želi li ili ne želi biti poslušan onome kome služi.
Ali, zapazimo, čim odluči ne biti poslušan, on prestaje biti sluga i postaje sam sebi gospodar!
“Nitko ne može služiti dvojici gospodara.
Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti;
ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati.”
(Mt 6:24)
Biti sam svoj gospodar može zvučati jako dobro, ali postoji problem sa tom idejom. Tko god pomisli kako može biti sam svoj gospodar, zavaran je…